PRIČA O PROZORU KOJA ZAPRAVO NIJE O PROZORU by Marin Pelaić

Svaka normalna priča s motivom prozora započinje tako da glavni lik sjedi uz otvoren prozor i onda nešto spazi. Po mogućnosti nešto sumnjivo. Na primjer, osobu koja iz susjedne zgrade iznosi veliki kovčeg, ženu koja se iskrada iz stana utjecajna čovjeka, dva sumnjiva tipa koji se motaju uokolo i konspirativno pogledavaju prema nekome ili nečemu… I sve se to odvija u neko gluho doba,

MOJA PRIČA O JEDNOM PROZORU U MOM GRADU by Marija Katalini

     Kao da je pala bomba, nigdje nije bilo ni žive duše, osim ponekog zalutalog djeteta ili papira nošenog vjetrom. Bio je to prvi dan Uskrsa. Dok su jedni ostali utaboreni doma, drugi su otišli u posjet rodbini, što prisilno, a što svojevoljno.      Tako je i Pero ostao doma. Kći mu je imala svoju obitelj i nije joj htio smetati. Osim toga, zadnja

UČENICE 7. razreda OŠ Vežica, Rijeka

Kristalno plave oči nepoznate djevojčice Ljubav, smijeh, šutnju, strah, spokoj, toplinu doma... sve to može pružiti pogled kroz nečiji prozor, a ovo je moja priča.           Svako jutro kroz obližnji prozor čula sam buku koja me ispunjavala nemirom. Znam da nije baš najpristojnije i da nije lijepo zadirati u tuđu intimu, no znatiželja je

UČENICE 5. razreda OŠ Donja Stubica

PRIPREMA, POZOR, NOGE KROZ PROZOR                     Bio jednom jedan grad koji se zvao Window. Window je bio vrlo zanimljiv gradić. On je, kao i svaki grad, imao neki zaštitni znak. Mislim da već znate o kojem se znaku radi! Prozoru, naravno! Prozor nije bio samo zaštitni znak toga grada, on je

UČENICI 7. razreda OŠ Martijanec

Kul prozor Mnogi bi kul prozor doživjeli kao nekakav poseban prozor kroz koji se mogu vidjeti stvari koje se nalaze i u drugim kućama ili kao nekakav lijep, velik, ukrašen, bajan prozor koji je ljepši čak i od ulaznih vrata. Moj prozor nije ni poseban ni ukrašen. On je jedan običan bijeli prozor s bijelim roletama koje mama ili ja uvijek zatvaramo kad padne mrak već duži niz godina. Mama

UČENICE 6. razreda, OŠ Visoko

Dubina u dubini mora Ja sam prozor koji je, nažalost, bačen u more. Sada je more moj dom. Nekoć sam bio prozor u jednoj kućici pokraj mora. Posrećilo mi se i završio sam na prednjem zidu kuće. Od tamo sam gledao svaki val koji zapljuskuje obalu. To je bilo prekrasno mjesto gdje se nisam trebao brinuti hoće li me netko razbiti jer je bilo mirno, spokojno i atmosfera je bila tako ljubavna

UČENICI OŠ Đuro Pilar, Slavoski Brod

Moja priča o jednom prozoru u mom gradu     Bio jedan prozor u gradu Slavonskom Brodu. Gledao je na prostrana slvaonska polja, zelene livade i na dječicu koja se veslo igraju.     Taj prozor stajao je ondje bilo proljeće, ljeto, jesen ili zima i uvijek je imao isti pogled. Pogled uistinu bijaše divan, ali prozoru je s vremenom dosadio pa je malo glavu ohladio.

UČENICI OŠ Vladimir Nazor Budinščina

Vječni trag Pokraj potoka koji žubori, Čiji šum se daleko čuje Stoji mali prozor Na zidiću kuće oronule. Na prozoru Samo malo uvenulog cvijeća, A u kućici već odavno Nema plamena svijeća. Ta nije to samo kućica, To je kućica moje majke U kojoj već dugo života nije, Života kao iz bajke. A na prozoru koji sada tužan stoji Voljela sam gledati kako sunce sja, Sunčane zrake kroz

UČENICI 5. razreda OŠ Matija Antun Reljković, Cerna

Gledam Ljudi danas gledaju sve i svašta. Najčešće u računalo i društvene mreže komentirajući tuđe fotošopirane fotografije i neiskrene osmijehe. Prirodu skoro i ne primjećuju. Omiljeno mi je mjesto prozor moje sobe. To je tiha oaza iz koje mogu nesmetano promatrati sve oko sebe. Najviše se obradujem stidljivim bijelim osmijesima tratinčica koje proviruju iz meke zelene trave. S neba

KUL PONG Sponzori i prijatelji