Priča o prozoru
Ja sam jako mali prozor, nalazim se u učionici trećeg razreda. Ja sam pametan prozor jer stalno slušam učenike dok uče, a ponekad su nepažljivi pa znaju i pogriješiti.
Jučer je bio prvi proljetni dan, a ja najviše volim proljeće jer se vraćaju ptice selice da mi prave društvo. Najviše mrzim kada se učenici vani igraju s loptama, pa me slučajno pogode i na kraju budem sav prljav. Kad me drugi prozori vide smiju mi se. Ali kad završi nastava uvijek dođe teta s krpom i počisti me, pa sam opet najljepši prozor u cijeloj školi.
Obožavam kada su ispiti, pa mogu viriti dok ih učiteljica ispravlja, i kada jako sja sunce jer mi više nije hladno. A najviše na cijelome svijetu obožavam ljeto jer je u školi mir i tišina i više nisam prljav od lopte.
Ime i prezime autora: Ana Tončić, Razred: 3.
Mentor: Đulijana Brečević
Priča o prozoru
Ja sam školski prozor, nalazim se u zbornici. Na meni je, iznutra, ukras koji su djeca napravila. Iznutra vidim učiteljice kako ispite ispravljaju i nešto se dogovaraju. Izvana gledam djecu koja igraju igre, umjesto da uče predmete: hrvatski, matematiku ili prirodu. Ne volim zimu i ljeto, a proljeće i jesen su mi najljepši. Učiteljice me ponekad otvaraju i zatvaraju, a najviše kad djecu s igrališta zovu u razred. Usamljen sam.
Tako ja provodim dane, a blagdani i praznici su mi još gori jer nema nikoga.
Ime i prezime autora: Mila Vagaja, Razred: 3.
Mentor: Đulijana Brečević
Priča o prozoru
Ja sam školski prozor. Nalazim se na pročelju škole u selu Cerovlju. Svako jutro učenici kroz mene gledaju kada će doći učiteljica.
Zimi, kad padne snijeg, meni je to čudno, a vani se djeca igraju sa snijegom i još se smiju. Meni nije bilo baš ugodno jer sam izvana bio hladan, a iznutra topao. Konačno je prošla zima i stiglo je proljeće. Ptice su se vratile i pozdravljale me. Djeca su se više igrala, pa sam se i ja zaželio igre. Ali to je nemoguće kad se ne mogu pomaknuti s mjesta. Bilo mi je zanimljivo gledati kako se djeca igraju, ptice lete i drveće mijenja krošnju. Jedan golub me uprljao, ali čistačica Mirjana je to vidjela i očistila me.
Ljeti je bilo jako toplo i dosadno jer su bili ljetni praznici. Bio sam tužan jer su djeca rijetko kad prolazila pokraj škole.
Stigla je jesen i stalno je padala kiša. Nije mi bilo ugodno kad se kiša slijevala po meni. Bilo mi je hladno, bio sam cijeli mokar jer je kiša ušla u svaku moju pukotinu. Djeca su svako jutro ostajala u školi zbog kišovitih dana. Jedva sam čekao da dođe sunce da me osuši i ugrije.
Ime i prezime autora: Vito Dušić, Razred: 3.
Mentor: Đulijana Brečević
