osnovna škola Radovi s natječaja

SLUČAJ “PROZOR” by Glorija Dvorski, OŠ „Grigor Vitez“ Sveti Ivan Žabno

Slučaj „Prozor“             Luka je četrnaestogodišnji dječak koji živi u jednoj zagrebačkoj četvrti. Ta četvrt nije pretjerano naseljena, ali nije ni pusta. Luka svaki dan na putu do škole i pri povratku iz nje prolazi pokraj prozora na jednoj napuštenoj staroj kući. Prozor je, otkad Luka zna za njega, neugledan i prašnjav, a

POGLED KROZ DUBROVAČKU FUNJESTRU by Paula Milić, 5. razred OŠ Župa Dubrovačka

UČENICE 7. razreda OŠ Vežica, Rijeka

Kristalno plave oči nepoznate djevojčice Ljubav, smijeh, šutnju, strah, spokoj, toplinu doma... sve to može pružiti pogled kroz nečiji prozor, a ovo je moja priča.           Svako jutro kroz obližnji prozor čula sam buku koja me ispunjavala nemirom. Znam da nije baš najpristojnije i da nije lijepo zadirati u tuđu intimu, no znatiželja je

MOJA PRIČA O JEDNOM PROZORU U MOM GRADU by Anja Abramović, 5.a OŠ KOZALA

       Redovito, kada se vraćam s treninga, autom prođem pokraj jednog neobičnog,  pomalo zastrašujućeg prozora u mom gradu, u kvartu u kojem živim. Odmah pod prozorom na cesti je semafor i, dok u autu čekamo da se upali zeleno, prilika mi dopušta da uvijek iznova znatiželjno pogledam u njega i kroz njega.        

LIJEPO JE BITI ŽIV by Lucija Malčić, 8.b IV. osnovna škola Bjelovar

Lijepo je biti živ             Ova priča ne počinje baš s mrklim mrakom, ali počinje rano ujutro, u ono nemilosrdno doba u koje nitko ne bi trebao biti budan. Počinje u one užasne sate kad budilice zazuje svojim pištećim zvucima. Ukratko, sve počinje oko 6. Tata se u toj ranojutarnjoj jezi spremao za posao  navlačeći

UČENICE 6. razreda, OŠ Visoko

Dubina u dubini mora Ja sam prozor koji je, nažalost, bačen u more. Sada je more moj dom. Nekoć sam bio prozor u jednoj kućici pokraj mora. Posrećilo mi se i završio sam na prednjem zidu kuće. Od tamo sam gledao svaki val koji zapljuskuje obalu. To je bilo prekrasno mjesto gdje se nisam trebao brinuti hoće li me netko razbiti jer je bilo mirno, spokojno i atmosfera je bila tako ljubavna

POGLED KROZ PROZOR, Katolička osnovna škola, Šibenik

Pogled kroz prozor Kad pogledam kroz prozor, prvo što vidim je mama kako odjeću širi, a ona moju čupavu glavu kako kroz prozor viri. A onda vidim moga tatu koji naravno ne nosi kravatu, nego iz kamiona cigle vadi pa kuću gradi. Vani su i oba brata. Gle, stariji je visok ko naš tata! Kako kod mlađeg ne spomenuti da će uskoro na fakultet krenuti?! To je moja obitelj koju gledam kroz

PROZOR JEDNOG MAČKA by Lara Šijanović, 6.b OŠ Mitnica, Vukovar

Prozor jednog mačka Bio jednom jedan raskošan dvorac s čijih se prozora pružao najljepši pogled na krajolik. U tom dvorcu živjela je grofica sa svojom djecom. Djeca su željela mačka, no grofica se s tim nije baš slagala. Jednog jutra kada su djeca pošla u šetnju oko jezera ugledala su malog mačića. Odlučili su ga odnijeti u dvorac, pazeći da grofica ne vidi. Unijeli su ga u 

UČENICI OŠ Vladimir Nazor Budinščina

Vječni trag Pokraj potoka koji žubori, Čiji šum se daleko čuje Stoji mali prozor Na zidiću kuće oronule. Na prozoru Samo malo uvenulog cvijeća, A u kućici već odavno Nema plamena svijeća. Ta nije to samo kućica, To je kućica moje majke U kojoj već dugo života nije, Života kao iz bajke. A na prozoru koji sada tužan stoji Voljela sam gledati kako sunce sja, Sunčane zrake kroz

UČENICI 5. razreda OŠ Matija Antun Reljković, Cerna

Gledam Ljudi danas gledaju sve i svašta. Najčešće u računalo i društvene mreže komentirajući tuđe fotošopirane fotografije i neiskrene osmijehe. Prirodu skoro i ne primjećuju. Omiljeno mi je mjesto prozor moje sobe. To je tiha oaza iz koje mogu nesmetano promatrati sve oko sebe. Najviše se obradujem stidljivim bijelim osmijesima tratinčica koje proviruju iz meke zelene trave. S neba