Slučaj „Prozor“
Luka je četrnaestogodišnji dječak koji živi u jednoj zagrebačkoj četvrti. Ta četvrt nije pretjerano naseljena, ali nije ni pusta. Luka svaki dan na putu do škole i pri povratku iz nje prolazi pokraj prozora na jednoj napuštenoj staroj kući. Prozor je, otkad Luka zna za njega, neugledan i prašnjav, a na prozorskoj dasci stoji tegla s osušenim cvijećem.
Jednoga je dana Luka na putu do škole zaboravio svratiti pogled na prozor pa je u školi neuobičajeno često pomišljao na njega. Kada je napokon zvonilo za kraj posljednjeg školskog sata, Luka se uputio kući. Hodajući je stigao do napuštene kuće s prozorom i jako se iznenadio kada je na njemu primijetio nešto vrlo čudno. Prozor je danas blistao od čistoće, a tegle s osušenim cvijećem više nije bilo. Možda bi sve na tome i ostalo da mu se nije učinilo da kroz prozor dopire nekakav zvuk. Znatiželjan, pojurio je ravno pod prozor i stao osluškivati. Čuo je duboki glas koji govori da su svi tragovi uklonjeni i da nitko ne može posumnjati. Luka je čučao pod prozorom i kada se, pomalo uplašen onime što je čuo, pokušao podignuti, udario je glavom u prozorsku dasku, što je čovjek iz kuće odmah pošao provjeriti. Luka je u zadnji čas uspio pobjeći. Kad je stigao kući, bio je sav uspuhan i mokar jer je trčao bez prestanka. Majka ga je upitala zašto je trčao, a on je slagao: „Trčao sam da ne bih zakasnio na svoju omiljenu seriju!“ Upalio je televizor i vidio da na Dnevniku govore o ubojstvu koje se dogodilo prethodnog dana. Na kraju su rekli da se ubojica negdje skriva i da policija moli da im se javi svaka informacija. To je u Luki upalilo alarm. Poželio je pomoći u rješavanju potencijalnog slučaja, ali se bojao da će mogući ubojica pronaći njega i njegovu obitelj. Polako je padao mrak i Luka je legao u krevet, ali nikako nije mogao zaspati. Nije mogao prestati razmišljati o prozoru i onome što je pod njim čuo te je ostao budan sve do jutra. Ujutro je izgledao kao duh s podočnjacima. Kad je hodao do škole, pogledao je kroz sada otvoreni prozor i ugledao muškarca smeđe kose sa smeđom bradom i dugim crnim kaputom. Tada je odlučio ne otići u školu, već na policiju. Kad je stigao u ured jednog policajca, još se uvijek predomišljao hoće li mu reći ili ne. Na kraju je odlučio reći sve što je vidio i čuo. Opisao je mogućeg ubojicu i prepričao njegov telefonski razgovor. Dao je policiji adresu te kuće, ali oni su inzistirali da i on pođe s njima. Došavši pred kuću, Luku je obuzeo strah i nije skidao pogled s prozora. Budući da su vrata bila zaključana, policija ih je razvalila i privela osumnjičenog. Kada je kasnije ispitan u policijskoj postaji, utvrdilo se da je on zaista ubojica koji je počinio i mnoga druga zlodjela, a sve do sada nikako ga se nije uspijevalo pronaći.
Luka je za svoju pomoć pri uhićenju dobio priznanje policije i postao junak kojeg su svi hvalili. Nakon nekoliko godina upisao je policijsku školu i uspješno je i završio, ali njegov je prvi pravi slučaj bio upravo – slučaj „Prozor“.
Učenica: Glorija Dvorski, 7.b
Mentor: Tomislav Hrebak
