pjesma o prozoru Radovi s natječaja

OBLOČEC by Tibor Martan

Obločec obločec na babičine hiže kak da ni pravi oblok čez njegvo steklo svet nekak čistam drugač zgledi v zime meste pahulj angele kaže mučke bucmaste i bele kaj  fletno z bosemi nogami nebesku stezu gaziju i  na crkveni turen zvona zibat prihajaju gda se vuletje razeleni obleček se man v zrcalo prevrgne ogledavlju vu njem gizdu črlene šipek rože i dišeči jorgovani

PRIČA O PROZORU by Sara Sivić

Priča o prozoru Na jednom prozoru u mome gradu, baš u zoru vidio sam djevojku mladu. Stajala je u svom noćnom haljetku, žarko crvene boje i gledala zoru na samom početku. Ispod prozora stajao je mladić i svirao joj baladu. Tada mu je srca svoga dala komadić, sve se to desi u listopadu. U studenom joj više nije svirao niti sam nju na prozoru viđao. I prosinac je prošao, a da joj on

PROZOR BOJE LIMETE by Maja Ružić

"Prozor boje limete" Kroz moj prozor boje limete Sunce zrakama zavjese splete, A purpurne mašnice na njima Uokviruju pogled čipkastim snima. Malo tko se može dičit takvim pogledom Na boje grada koje se mijenjaju slijedom: Od slane boje ljeta do kestenjasto jesenje, Od zimsko plave do proljetno zelene. Čipkaste oči prozora ljeti širom otvaram Dirnuta jutrom, usnulo more promatram I sunce

MOĆ KOJA OTVARA PROZORE by Ana Narandžić

MOĆ KOJA OTVARA PROZORE Svi su prozori na staroj kući u uskoj uličici bili kao jedan. Svi su bili mali, drveni, smeđi. Svi su na daščici imali posudu sa cvijećem. Sve ih je ukrašavala lepršava bijela zavjesica koja je veselo pozdravljala prolaznike. I svi su prozori bili otvoreni. Samo je jedan među njima bio zatvoren. Unutra nije mogla ući sunčeva zraka. Unutra nije mogao ući

PJESMA S MOJEG PROZORA by Ana Jakopanec

Pjesma  s mojega prozora S procvjetalom grančicom trešnje u kljunu na prozor mi ptica sleti. Otvorim joj, a ona raširi svoja bijela jedra, pa se s njome vinem u svjetlost radosti novih. Obzor se u zlatu sjaji, tornjevi i vodoskoci pršte, umiveni slapovima sreće. Smijeh odzvanja ulicama i na svim uglovima vidici se novi  rađaju. Divljom radošću nošena u razgranatim krošnjama

POGLED KROZ PROZOR, Katolička osnovna škola, Šibenik

Pogled kroz prozor Kad pogledam kroz prozor, prvo što vidim je mama kako odjeću širi, a ona moju čupavu glavu kako kroz prozor viri. A onda vidim moga tatu koji naravno ne nosi kravatu, nego iz kamiona cigle vadi pa kuću gradi. Vani su i oba brata. Gle, stariji je visok ko naš tata! Kako kod mlađeg ne spomenuti da će uskoro na fakultet krenuti?! To je moja obitelj koju gledam kroz

PJESMA O PROZORU by Ante Krištić

Pjesma  o  prozoru Baš  sve ,  sve  se  promijenilo od  šarenih  boja  se  razigralo , i  jedan  prozor  sa  pročelja  stupio  na ulicu ,  ushićeno  poput  djeteta . Izvijao  se  tijelom    u   zraku   oči  je  rastvarao  da  upije 

UČENICI OŠ Vladimir Nazor Budinščina

Vječni trag Pokraj potoka koji žubori, Čiji šum se daleko čuje Stoji mali prozor Na zidiću kuće oronule. Na prozoru Samo malo uvenulog cvijeća, A u kućici već odavno Nema plamena svijeća. Ta nije to samo kućica, To je kućica moje majke U kojoj već dugo života nije, Života kao iz bajke. A na prozoru koji sada tužan stoji Voljela sam gledati kako sunce sja, Sunčane zrake kroz

UČENICI 3. i 4. razreda PŠ Bulinac, OŠ Ivana viteza Trnskog, Nova Rača

Plavi prozor Ja sam plavi prozor kroz koji se vidi kul obzor. Na obzoru se vidi more, ptice bijele i velike gore. Vide se još i vesela djeca kako skakuću u nebesa. Tamo još i dupin pliva, i plovi jedna mala barka siva. To prozor naš je kroz njega gledamo sve. Autori: Učenici 3. i 4. razreda PŠ Bulinac, OŠ Ivana viteza Trnskog, Nova Rača Voditeljica: Ana Marohnić

PROZOR JE METAFORA by Miro Matijaš

Prozor je Metafora Pogled kroz prozor može samo nadu ili čežnju buditi. Čežnju za daljinom, za putovanjem, u pogledu kroz prozor nađem. Prozor i pogled kroz njega, u mašti me glave oslonjene na rub vodi do ruba prozora u duši. Zagledao sam se tiho i zamišljeno u prozor dubine duše moje. Što ću vidjeti i kud me taj prozor unutarnji vodi nikad ne znam, samo se mašti prepustim.