Pjesma o prozoru
Baš sve , sve se promijenilo
od šarenih boja se razigralo ,
i jedan prozor sa pročelja stupio na
ulicu , ushićeno poput djeteta .
Izvijao se tijelom u zraku
oči je rastvarao da upije sunce ,
triput je trepnuo , triput se nasmijao
djevojci , što se u odrazu njegova stakla
smiješila , i mladićevu vrelu ruku cimala .
Gospodična se hirovito ulicom kretala
i bijesno otresala , poput male čigre u letu .
Dok je mladićeva ruka topla , završila
u djevojčinom krilu . A prozor riše i šara
siluete mnoge , novopečenog , ljubavnog para .
Ante Krištić
