"Prozor boje limete"
Kroz moj prozor boje limete
Sunce zrakama zavjese splete,
A purpurne mašnice na njima
Uokviruju pogled čipkastim snima.
Malo tko se može dičit takvim pogledom
Na boje grada koje se mijenjaju slijedom:
Od slane boje ljeta do kestenjasto jesenje,
Od zimsko plave do proljetno zelene.
Čipkaste oči prozora ljeti širom otvaram
Dirnuta jutrom, usnulo more promatram
I sunce koje po površini zvijezde sipa,
Dar mjeseca koji ga u zoru ljubavlju obasipa.
U jesen se vjetar igra kišom
Na šarene ju čizmice baca krišom.
Miče kišobrane kako bi kapi pale
Na vesele dječje nosiće male.
Na njega postavim božićne svijeće
Kad ledene slike zima slikati kreće,
Da osvježavajući zrak uz njihovu toplinu
Oslika injem ceste, stabla i kotlinu.
Na njem anemona daje čar proljeću
Dok lastavice mekano Gradinu prelijeću.
Tad s prozora dragim prijateljima dovikujem
I novom se druženju od srca radujem.
No moj grad krije i godišnje doba peto,
Kao da duga svoje boje razlijeva na sve to.
Tada biti maškara prava nije grijeh
Jer se gradom ori pjesma i dječji smijeh.
Tako prozor boje limete dane broji
I kao slika na mom zidu mirno stoji
Mijenjajući moj pogled na svijet
Tijekom godišnjih doba pet.
Maja Ružić
Rijeka, 31. 03. 2018.
04
Tra 2018.
