Pjesma s mojega prozora
S procvjetalom grančicom trešnje
u kljunu
na prozor mi ptica sleti.
Otvorim joj,
a ona raširi svoja bijela jedra,
pa se s njome vinem u svjetlost
radosti novih.
Obzor se u zlatu sjaji,
tornjevi i vodoskoci pršte,
umiveni slapovima sreće.
Smijeh odzvanja ulicama
i na svim uglovima vidici
se novi rađaju.
Divljom radošću nošena
u razgranatim krošnjama
dodirujem prve pupoljke,
pjevajući arije probuđenja.
Proljetna simfonija se sklada
i šušti iznad mojega grada, a kad
me ptica me k prozoru vrati,
na njemu zumbul procvjetao,
mirisom svojim sobu obojio...
Od zanosa i opojnog mirisa tog
duša u meni zatreperi
i razlije se pjesma čarobna
s mojega prozira ispjevana.
Ana Jakopanec
