natječaj Radovi s natječaja

PJESMA S MOJEG PROZORA by Ana Jakopanec

Pjesma  s mojega prozora S procvjetalom grančicom trešnje u kljunu na prozor mi ptica sleti. Otvorim joj, a ona raširi svoja bijela jedra, pa se s njome vinem u svjetlost radosti novih. Obzor se u zlatu sjaji, tornjevi i vodoskoci pršte, umiveni slapovima sreće. Smijeh odzvanja ulicama i na svim uglovima vidici se novi  rađaju. Divljom radošću nošena u razgranatim krošnjama

POGLED KROZ PROZOR, Katolička osnovna škola, Šibenik

Pogled kroz prozor Kad pogledam kroz prozor, prvo što vidim je mama kako odjeću širi, a ona moju čupavu glavu kako kroz prozor viri. A onda vidim moga tatu koji naravno ne nosi kravatu, nego iz kamiona cigle vadi pa kuću gradi. Vani su i oba brata. Gle, stariji je visok ko naš tata! Kako kod mlađeg ne spomenuti da će uskoro na fakultet krenuti?! To je moja obitelj koju gledam kroz

PJESMA O PROZORU by Ante Krištić

Pjesma  o  prozoru Baš  sve ,  sve  se  promijenilo od  šarenih  boja  se  razigralo , i  jedan  prozor  sa  pročelja  stupio  na ulicu ,  ushićeno  poput  djeteta . Izvijao  se  tijelom    u   zraku   oči  je  rastvarao  da  upije 

PROZOR JEDNOG MAČKA by Lara Šijanović, 6.b OŠ Mitnica, Vukovar

Prozor jednog mačka Bio jednom jedan raskošan dvorac s čijih se prozora pružao najljepši pogled na krajolik. U tom dvorcu živjela je grofica sa svojom djecom. Djeca su željela mačka, no grofica se s tim nije baš slagala. Jednog jutra kada su djeca pošla u šetnju oko jezera ugledala su malog mačića. Odlučili su ga odnijeti u dvorac, pazeći da grofica ne vidi. Unijeli su ga u 

UČENICE 6. razreda OŠ Škurinje, Rijeka

Priča o prozoru Moj prozor i nije tako čist, zapravo, prljav je kao pravi crtački kist. Ali ipak se zagledam kroz njega, i vidim kako se stablo ispred njega gega. A na stablu, velike grane, umjesto dragih ptica - slijeću vrane. Ima i on svoje mane, neposlušan je, razmažen…, a zbog svog ponašanja, često, ima rane. Čarolija koja se kroz njegovo staklo vidi, zove me: Priđi! Igraj se

UČENICI OŠ Đuro Pilar, Slavoski Brod

Moja priča o jednom prozoru u mom gradu     Bio jedan prozor u gradu Slavonskom Brodu. Gledao je na prostrana slvaonska polja, zelene livade i na dječicu koja se veslo igraju.     Taj prozor stajao je ondje bilo proljeće, ljeto, jesen ili zima i uvijek je imao isti pogled. Pogled uistinu bijaše divan, ali prozoru je s vremenom dosadio pa je malo glavu ohladio.

UČENICI srednje škole Delnice

UČENICI OŠ Vladimir Nazor Budinščina

Vječni trag Pokraj potoka koji žubori, Čiji šum se daleko čuje Stoji mali prozor Na zidiću kuće oronule. Na prozoru Samo malo uvenulog cvijeća, A u kućici već odavno Nema plamena svijeća. Ta nije to samo kućica, To je kućica moje majke U kojoj već dugo života nije, Života kao iz bajke. A na prozoru koji sada tužan stoji Voljela sam gledati kako sunce sja, Sunčane zrake kroz

UČENICI 5. razreda OŠ Matija Antun Reljković, Cerna

Gledam Ljudi danas gledaju sve i svašta. Najčešće u računalo i društvene mreže komentirajući tuđe fotošopirane fotografije i neiskrene osmijehe. Prirodu skoro i ne primjećuju. Omiljeno mi je mjesto prozor moje sobe. To je tiha oaza iz koje mogu nesmetano promatrati sve oko sebe. Najviše se obradujem stidljivim bijelim osmijesima tratinčica koje proviruju iz meke zelene trave. S neba

POGLED KROZ KUL PROZOR by Larisa Selak, 6. razred OŠ Vrbovec

Pogled kroz kul prozor             U mojoj sobi nalazi se prozor blistavo čistog stakla i šarenog okvira. Svaki ga dan perem i glancam kako bi pogled kroz njega bio jasan i savršen.             Kroz prozor se vidi modro nebo na kojemu se tu i tamo pojavi neki oblačak. Ptice sretne i