Pogled kroz kul prozor
U mojoj sobi nalazi se prozor blistavo čistog stakla i šarenog okvira. Svaki ga dan perem i glancam kako bi pogled kroz njega bio jasan i savršen.
Kroz prozor se vidi modro nebo na kojemu se tu i tamo pojavi neki oblačak. Ptice sretne i slobodne lete zrakom, cvrkuću tako glasno da dobivaš dojam kao da baš tebe pozdravljaju. Zelene krošnje prepune raznobojnog lišća naseljavaju ptice koje su se vratile iz toplijih krajeva: lastavice, žune, djetlići i mnoge druge. Smeđa čvrsta stabla stoje jedno do drugoga, a ti gledaš i razmišljaš kako su kao vojnici koji nikome ne dopuštaju ulazak u šumu, kako bi od sječe zaštitili mlada stabla. Na livadi se zeleni trava i šarene se razne vrste cvijeća: tratinčice, ivančice, makovi i brojne druge. Oko svakog cvijeta zuje radišne pčelice i oprašuju osjetljivo cvijeće. Šareni leptiri igraju se i lete po suncu, a za njima trčkaraju dječica ne bi li ulovila kojega. Skakavci skaču s travke na travku koje njiše lagani vjetrić. Zato skakavci izgledaju kao vesela djeca koja se igraju na klackalicama. Radišni mravi grade mravinjake i nose hranu u njih pa izgledaju kao vojska koja se sprema za bitku. Na kraju sela zlate se polja, a na njima su vrijedni i radišni seljaci koji pjevaju i spremaju žito. Iza sve te ljepote pogled s prozora pada na ribnjak u kojemu ribe veselo plivaju. Pored njega žubori potok koji izgleda kao okupan kristalima.
Jako volim svoj prozor, zato što zahvaljujući njemu svakodnevno doživljavam ovu prekrasnu čaroliju. Ne bih ga mijenjala ni za jedan drugi prozor na svijetu.
Larisa Selak, 6. razred
I. OŠ Vrbovec (PŠ Preseka)
mentorica: Martina Babić, mag. educ. philol. croat.
