Nemam što obući

Odlomak iz knjige "Utišana pjesma" (kako se nosim sa strahom od raka). Razlika u priloženim fotografijama je točno devet mjeseci. Ona s bijelom bluzicom snimljena je 30.8.2012. godine tjedan dana prije nego što sam saznala da imam karcinom u usnoj šupljini a druga je snimljena 1.7.2013. godine kada sam imala 23 kilograma manje. Nemam što obući Mi žene često znamo reći: Nemam što

Simbioza

Utisnula sam ti dušu u dlan i poput vitica grahorica obavijam ti se oko prstiju. I gle, već sam bršljan tvog tamnozelenog kaputa. U svilenim vlasima svjetlucam bisernim sjajem imelinih bobica. Ja sam i ona meka papučica satkana od smaragdne mahovine. Obukla sam te u zeleno. Odjenula sam te sobom. Sraslo korijenje naših bića nitko više ne može razdvojiti. Javorka Pangerčić  

Ima u mirisu đurđica..

Ima u mirisu đurđica nešto od dobrote čovjeka. One njegove bjeline, mira, potrebe da suosjeća. Dok u maloj posudi, između velikih listova, proviruje par stabljika bijelih, bijelih zvončića opoj njihov, uvlači se u sve kutke prostora i čula. I dobrota čovjeka miriše. Sam on, gotovo je nije svjestan. Riječi što ih izgovara, dodir koji taži nemir, otvorenost duha koji prihvaća,

Što masnije, to bolje

Najteža posljedica moje bolesti je nemogućnost gutanja. Teško gutam i treba mi dugo, dugo vremena dok nešto ne pojedem. Ispočetka sam sve sitno miksala i pokušavala to pojesti. No nakon nekog vremena dosadio mi je taj način prehrane. Morala sam malo-pomalo otkrivati što mogu jesti, a što ne mogu. Nedostatak sline uslijed zračenja, teška pokretljivost jezika, jer je odstranjen jedan od

KUL PONG Sponzori i prijatelji