Najteža posljedica moje bolesti je nemogućnost gutanja. Teško gutam i treba mi dugo, dugo vremena dok nešto ne pojedem. Ispočetka sam sve sitno miksala i pokušavala to pojesti. No nakon nekog vremena dosadio mi je taj način prehrane. Morala sam malo-pomalo otkrivati što mogu jesti, a što ne mogu. Nedostatak sline uslijed zračenja, teška pokretljivost jezika, jer je odstranjen jedan od dva živca koliko ih u jeziku ima, uzrokovali su da sam zavidjela malim bebama koje od rođenja znaju gutati.
Sjeckala sam meso na male komadiće veličine nokta na malom prstu, ne bih li ipak osjetila njegov okus. Metodom pokušaja dolazila bih do onoga što mogu progutati, a što ne mogu.
Većina ljudi stavi zalogaj u usta, sažvače ga, potisne jezikom prema ždrijelu i uzima već drugi. Za njih je to gotov posao. Kod mene to nije bilo tako. Morala sam uzimati zalogaje žličicom a ne žlicom i jesti polako svaki zalogaj, sve dok nisam bila sigurna da sam ga progutala.
Ponekad bih se zaboravila, trpala zalogaj za zalogajem i tada bi hrana zaostajala u grlu. Ni naprijed, ni nazad. Sjetila bih se tada gusaka koje šopaju da bi bile deblje, gurajući im prstima zalogaj kroz grlo. Naravno, to kod mene ne bi moglo proći.
Dosta dugo mi se događalo da hrana zastane, ja ostajem bez zraka, trčim na WC i pokušavam izbaciti hranu iz sebe. Kašljem, kašljucam, naprežem se, guram prste u usta, crvenim se od naprezanja, suze u očima i pomisao.... je li ovo kraj? Na kraju bih ipak nekako uspjela i poslije toga trebalo bi mi desetak minuta da se smirim i nastavim jesti.
Ne mogu jesti kruh uz jelo, jer je presuh i gnjecav. Kruh jedem sa čvarcima, paštetom ili uživam kad ga premažem s mašću. Ne mogu jesti jušna jela, juhu s rezancima, rijetka variva jer tekući dio prođe, a kruti ostane u usnoj šupljini i ne znam što bih s njime.
Otprije sam alergična na mlijeko i mliječne prerađevine. Kad ogladnim, a to je rijetko, ne mogu uzeti neke grickalice, voće ili sendvič jer to ne mogu progutati. Ne jedem rižu, pire krumpir, ribe, većinu voća, salatu, jaja. Zato jer su mi previše mekani i zastanu u grlu.
Što, ustvari, jedem? Gušća variva od povrća, pečene pileće bocke, pečeno carsko meso i kuhane kobasice. Sve to dobro zalijem masnoćom i to mogu progutati. Ponovno sam se vratila svinjskoj masti.
Najteže mi je sa zadnjim zalogajem. Uvijek mi zastane u grlu jer ga nema što potisnuti. Svjesna sam da moje hranjenje dugo traje i da moram odvojiti vrijeme koje mi je za to potrebno. Ispočetka su moji obroci trajali i po sat vremena, ali ni sada nisam puno brža. Uz jela obavezno pijem vodu u malim gutljajima ili energetske napitke.
Cijeli život sam se zdravo hranila. Suprug je proučavao recepte i budući da je ranije otišao u mirovinu, kuhao je raznovrsno, ukusno, vodeći računa o načinu prehrane.
Kad me pitaju što jedem i je li to kašasta hrana, ja odgovaram: Što masnije, to bolje!
