Odlomak iz knjige "Utišana pjesma" (kako se nosim sa strahom od raka). Razlika u priloženim fotografijama je točno devet mjeseci. Ona s bijelom bluzicom snimljena je 30.8.2012. godine tjedan dana prije nego što sam saznala da imam karcinom u usnoj šupljini a druga je snimljena 1.7.2013. godine kada sam imala 23 kilograma manje.
Nemam što obući
Mi žene često znamo reći: Nemam što obući! A meni se ta izreka oživotvorila.
Prije operacije težila sam 72 kilograma i nosila konfekcijski broj 44. Moj prvi boravak u bolnici bio je dva mjeseca, zatim tri tjedna kod kuće pa opet skoro dva mjeseca u bolnici. Nosila sam pidžame i trenirke i tu nije bilo problema. Kad sam završila s kemoterapijom i zračenjem, bila sam lakša za desetak kilograma.
Zamolila sam mamu da mi dade suziti dvije suknje i dvoje hlače, nadajući se da ću se kod kuće oporaviti i nadoknaditi izgubljenu težinu. Nije bilo tako. Počela sam rapidno gubiti na težini i u ljetnim mjesecima vaga je pokazivala 49 kilograma.
Nikad nisam bila mršavija. Kad bih spojila noge, vlak je mogao proći između mojih bedara. Grudi su mi se objesile, smanjile i nalikovale onima koje sam vidjela na izgladnjelim afričkim ženama. Zahvatio me proces tumorske kaheksije. Moja nećakinja Ana opet je uzela stvar u svoje ruke, pojačala mi doze energetskih napitaka i dobro mi utuvila u glavu da je hranjenje najvažniji dio mog dnevnog rasporeda.
Malo-pomalo i kile su se vraćale, sve dok nisam dosegnula 58 kilograma. Tu sam stala. Ne mogu se više udebljati, ali ne gubim na težini, a to je najvažnije. Gledala sam svoju garderobu. Sve mi je bilo preveliko i preširoko. Složila sam suknje, njih dvadesetak na najvišu policu u ormaru, nadajući se da ću ih jednoga dana moći obući. Sada sam ih sve razdijelila. Isto sam učinila s kaputima, kostimima, majicama i džemperima.
Gledam grudnjake koje sam prije nosila i uzdišem....Eh, da su mi moje grudi! Krenula sam ispočetka. Teta iz Splita poslala je paket, a u njemu odjeća koja joj je tijesna. Veselila sam se kao malo dijete. Počela sam ponovo nabavljati garderobu. S ovako vitkom linijom mogla sam nositi hlače i one su ubrzo brojčano nadmašile suknje koje sam do tada nosila.
Oblačim ono što mi se sviđa. Ne moram misliti kako ću biti odjevena na poslu i odgovaraju li mojim godinama vesele i šarene boje, na tragu trendy odjeće. Imam puno šalova i marama koji dopunjavaju moj novi izgled. Sada nosim konfekcijski broj 38.
Ono što mi se dogodilo, kako ja to volim reći, potpuno me fizički promijenilo, ali to nije razlog da ne uživam u kupovini i nošenju svoje nove odjeće.
Nova ja!
