MOJA PRIČA O JEDNOM PROZORU U MOM GRADU by Dora Straža

MOJA PRIČA O JEDNOM PROZORU U MOM GRADU „Kruno nemoj zakasniti, molim te, prvi ti je dan škole. Gledaj na sat u parku.“ „Neću mama, obećajem!“ mama me pogledala s nepovjerenjem kad sam izlazio iz stana. Dogovor je bio prije škole igranje u parku. Škola je ionako bila iza ugla pa kratko skrivača neće naškoditi. Svi prijatelji iz parka bili su godinu dana mlađi od mene i već sam

UČENICI 7. razreda OŠ Pavla Belasa, Brdovec

Slike na prozoru Kroz prozor slika uvijek je drugačija, Ponekad sunčana, ponekad mračnija. Zimi je slika bijela s pahuljicama što plešu, U proljeće šarena i vesela s pticama u letu. Kroz prozor ujutro probude me sunčane zrake Dok po licu mome ispisuju zlatne znake, A kad padne mrak i cijela kuća spava Kroz prozor blaga miluje me mjesečina, A nebo puno je zvjezdica ko mrava. Nina

ŽENA IZA PROZORA by Gordana Vlašić

ŽENA IZA PROZORA     Viđala sam ju gotovo svakodnevno. Ulazeći u kuhinju bacila bih pogled ravno kroz prozor, potpuno nesvjesno kao što se pogled baca lijevo pa desno kad prelaziš ulicu.  Ona je bila u svojoj kuhinji leđima okrenuta mojim prozorima. Živjela sam oko 10-ak godina u novozagrebačkom naselju Trnsko u koji smo moji roditelji i nas četvoro djece doselili iz

UČENICI 2. razreda OŠ Gornji Mihaljevec

Prozori kod nas su seoski i poneki su dotrajali, stari ili neuređeni, ali baš im to daje posebnu draž. Ne zaostaju ljepotom od vaših gradskih prozora, a na vama je da pokušate odškrinuti sve kilometre među nama i da pokušate odgonetnuti jesu li naši prozori drugačiji od vaših. BAKIN OBLOK Moja baka stolno z obloka gledi. Šojbe su oprone, feringa bela kak sneg visi. A kakšno tek

KUL PONG Sponzori i prijatelji