KUL PONG Klub J.V. Blog

Stijena

Ja sam Stijena. Živim u šumi. Ogromna. Velika. Na istom mjestu sve godine. A u biti ne razumijem baš što to i znači. Godine. Što je to Godine? Ili što su to Godine? J I nije ni bitno. Meni je ok. Ja sam sebi ok. Prilagodim se pojmovima onima koji su trenutno pored mene. Tako me razumiju. Vjetar i Voda i ja se razumijemo. Osjetim ih na svojoj koži. Ne viču. Ajde nekad malo. Nekako

Kako naučiti primati

Što kad jedan daje i daje i daje, a ne umije primiti.  I odmah, čim nešto dobije, pomisli :  Što ću sad uzvratiti.  Čim prije, tim bolje. Klackalica ima smisla kad klacka..klip klap. Gore dole. Ravnoteža. U sredini.  Davanje i primanje. Balans. Uistinu svakodnevno se daje.  Prisutnost. Pažnja. Radost. Osmijeh. Riječ. Savjet. To se ne vidi. Kao. Kao ne vidi se. A

RubY i Rubyn

Postoje dvije žene. Jedna odraslija, druga djevojka, u biti djevojčica. Izgledom i u Duhu, obje su djeca.  Dječja duša. Ruby je na pragu 40-ih i šetala je svojom omiljenom lokacijom. I otišla u tu jednu svoju trgovinu. Čim u nju zakorači, osjeća se u zemlji čuda. Sve je tu nekako smireno, ne trešti glazba, nema žurbe i požurivanja, štogod pita, ljubazno odgovore; ne navaljuju

Kada nešto nemam.

Kada nešto nemam, ne mogu to izgubiti. Kada nešto nemam, tada to isto ne mogu; niti dati, niti dijeliti.   Mogu zamisliti što bi bilo kad bi bilo i kad bih to imala i kad bih dijelila. E to mogu. Mogu zamisliti. Kada nešto imam, to nešto mogu dijeliti. I tako traje i raste. Kada nešto imam, može se desiti i da se to izgubi. I tada mogu odabrati vjerovati da je došlo u prave

Kako je tamo dobro !

Gdje je to tamo ? J Nosim li to sa sobom? Taj lokal, ta trgovina, ta usluga, ta posluga, te čarape, taj novčanik, taj dar, taj morski list, ta blitva, taj djelatnik, taj čaj od mente bez šećera, taj auto, taj zubar, taj liječnik, taj maser, taj mesar… Nekako je drugačiji. Privlači i zadržava. Odražava. Održava. Traje i njeguje Taj; Taj Osjećaj. Trenutak i Sekunda traje. Tako