KUL PONG Klub Silvija.MO Blog

POGLED KROZ PROZOR PROŠLOSTI I DOBIVENA ISPRIKA

Često gledajući kroz prozor moje kuće zapravo gledam u prozor svoje prošlosti. Sjetila sam se tako i jednog dječaka kojeg sam davno poznavala. Da ga danas sretnem, vjerujem da ga ne bi prepoznala. Tada davno bio je izrazito sitne građe i velikih smeđih očiju. Znate one oči koje imaju srne, nježne i uvijek kao da plaču. Sjedio je uvijek nekako sam i većinu je vremena šutio. Saša je

PROZOR JEDNE ŠKOLE

Još i danas pamtim oronuli prozor jedne stare škole na samom uglu jedne još starije ulice. Nije to bio baš tako običan prozor, znate onaj kao u nekim strašnim horor filmovima. Često je taj prozor bio put u slobodu i nešto poput vrata kaveza koji je štitio od napada morskog psa. Nakon skoro trideset godina vidim jednu djevojčicu koja je jako, jako voljela taj prozor, on joj je bio pogled