Moja priča o jednom prozoru u mom gradu
Jedan prozor u mom stanu je poseban po svom izgledu i onome iznutra. Uvijek kad gledam kroz njega imam pogled na cijeli Zagreb. Kao da je čaroban. Ptičice dolaze svaki dan na prozor i pjevaju nam. Dajem im hranu i igram se s njima. Kad padne mrak prozor i ja gledamo zvijezde. Blistanje zvijezda me uspava i tako zaspem. Ujutro se veselo probudim, pogledam kroz prozor i zamislim kako se s njim mogu igrati.
Tea Slade-Šilović, 2.b
Osnovna škola Silvija Strahimira Kranjčevića, Zagreb
Mentor: Maja Osman
Moja priča o jednom prozoru u mom gradu
Svakog dana vidim jedan prozor. Počeo sam razmišljati o njemu i učinilo mi se da je čaroban. Jednog dana vidio sam kroz prozor svoje sobe da taj čaroban prozor baca slatkiše na ulicu. Izjurio sam iz stana, uzeo bicikl i počeo skupljati slatkiše. Bilo je puno djece, veselili su se. Idućeg dana pomislio sam da će se isto desiti, ali nije. Pitao sam se: „Zašto ne baca bombone?“ Shvatio sam se to događa samo jednom u godini, kao da tad čarobni prozor slavi rođendan.
Ivan Stevanović, 2.b
Osnovna škola Silvija Strahimira Kranjčevića, Zagreb
Mentor: Maja Osman
Moja priča o jednom prozoru u mom gradu
Kroz taj prozor vidim drveća i zgrade. Ali i snijeg, kišu.. sve ostalo što sa neba pada. Taj prozor često krase moji radovi. Vidim ga svaki dan. Sigurno se pitate koji je to prozor? To je prozor našeg razreda.
Ema Sokolić, 2.b
Osnovna škola Silvija Strahimira Kranjčevića, Zagreb
Mentor: Maja Osman
Moja priča o jednom prozoru u mom gradu
Na prozor moje sobe stavljam lijepe biljke i ukrase. Kroz njega vidim parkić, djecu kako se igraju, ponekog psića koji veselo šeće i kakvo je vrijeme danas. Ponekad kad dugo gledam kroz njega pomislim da je čaroban.
Robert Trnka, 2.b
Osnovna škola Silvija Strahimira Kranjčevića, Zagreb
Mentor: Maja Osman
