PROZOR
oči prozora široke su poput
mojih nedosanjanih snova
bojom svijetlog indiga obojeno
je njegovo okno
u sobu ulazi s istoka
aspirin blijede nijanse svjetlosti
i ublažavaju bol
lijepo je rano jutro
na mom prozoru
kad sunce podigne crne plahte
s nemirne i teške noći
i preda mnom je sve
nevino
razotkriveno
i golo
kao od majke rođeno
pogled s prozora seže preko rta na modre beskraje
sve do brodova koji nestaju
u tajanstvenim daljinama horizonta
hoće li se vratiti kao i lastavice s juga
što se gnijezde na gornjem oknu prozora
i pčele su načinile svoje gnijezdo
med se cijedi niza zid i lakomi leptir se u njemu zalijepio
jedno staklo na prozoru davno je puklo
ne marim ga popraviti
za ljetnih sparina tu struji svježi zrak s mora
bolje se čuje dječja razbibriga
i staričina molitva pred kućom
od snažnog mirisa lavande i ružmarina
pijana sam već u zoru
sva moja osjetila rade svom snagom
svijest i podsvijest se miješaju
eh, kad bih pjevati znala
da se djevojačkoj pjesmi pridružim
tebi se nadam
dok maestral diše
i zavjesa njiše
tupa sam od čekanja
zaplela se tuga u moje nepočešljane kose
prozor me još uvijek hrani
lažnim fantazijama
lomi krhku nadu
razbija kontemplativnu tišinu pa poželim opet zagrljaj noći
i zvijezde, one zlatno – žute Van Goghove,
u noći vidim i anđele:
sjede na oblacima i mašu mi
vakuum nade postao je bodljikav
i apsolut sudbine neumitan
negativ srama davno sam potrošila i tebi oprostila
pozitiv vjere nisi mi vratio
ekspresija prevare
i impresija tuge
cinizam poniženja
zatvor samoće
uramila sam ovu sliku mog prozora
Split, 2018.
Vanja Škrobica
U GALERIJI ISPOD:
1. Tomića stine - fotografija - Vanja Škrobica
2. U luci, tuš - Vanja Škrobica
.jpg "2. U luci, tuš - Vanja Škrobica")
