Kratka priča o jednom prozoru
Dobar dan! Imam priču, zapravo imam jednu genijalnu priču i vjerujem kako ste vi, baš vi gospodine osoba koja će tu priču objaviti i napisati objektivno i bez ikakvih dodatnih izmišljenih začina. Također vjerujem kako će vaše izoštreno novinarsko oko uvidjeti važnost i bizarnost ove priče koju svijet jednostavno mora čuti. Uostalom novine su poznate kao medij koji objavljuje samo najbitnije i najistinitije priče i k tomu objavljuju ih u potpunoj istinitosti bez dodatnih izmišljotina, zar ne? Priča koju ću vam reći činiti će se kao laž i kao nešto što je izaslo iz uma nekog narkomana ili još gore, iz uma nekog klinca koji provodi svoje slobodno vrijeme hodajući po napuštenim kućama tražeči malo zanimljivog sadržaja u dosadnoj svakodnevici! Da krenemo, riječ je o prozoru, zapravo riječ je o posebnom prozoru! U mojem kraju postoji urbana legenda o toj jednoj napuštenoj vili, koja je navodno pripadala svjetski poznatom trgovcu zrakom, frajer je naglo umro te je ogromna vila ostala napuštena! Da vam samo napomenem kako ste uistinu dobro čuli, frajer je prodavao zrak i to multinacionalni zrak; mogli ste pronaći zrak sa Himalaje, Madagaskara čak je jedno vrijeme bila i limitirana kolekcija antarktičkog zraka. Uglavnom lik je imao ogromnu kućerinu, predivnu ženu, brdo para i spržen mozak u glavi! Upravo taj spržen mozak ga je doveo do nagle smrti, naš trgovac je imao specifičan stil za umjetnost i dizajn! Te je tako najveći prozor u svojoj kući odlučio zamijeniti obojanim prozoron baš onakvim kakvi su i na crkvama. Imao izričitu želju da na prozoru bude prikazana neka kurtizana iz Venecije koju je upoznao na jednom od svojih „poslovnih putovanja“. Vjerujem da pretpostavljate da njegova draga ženica nije imala pojma o toj divnoj ideji svojeg muža te je na prvi pogled na prozor totalno poludjela! Idućeg dana je pronađena mrtva, ostavila je čak i oproštajno pismo u kojem je pisalo svega nekoliko riječi; „Evo ti sad a živi sa svojim predivnim prozorom“, znam, znam i ja smatram da je žena užasno dramatična, ali takva je priča! Nakon tog nemilog događaja naš trgovac se povukao u sebe, nije više izlazio, mogli ste vidjeti samo njegovu sjenu kako satima stoji ispred nemilog prozora! No nakon nekoliko dana svijet je iznenadila vijest da je naš trgovac zrakom j mrtav,preminuo je nakon nekoliko dana u bolnici sa teškom vručicom i halucinacijama govoreći kako je lik one kurtizane poprimio izgled njegove žene! Također govori kako ga taj prozor izluđuje, da čuje glasove i krikove; „Kako si mi to mogao učiniti“. Od tog dana svi tvrde kako je dovoljan jedan pogled kroz prozor da čovjek potpuno poludi, kažu da taj prozor nosi svojevrsno prokletstvo loše sreće! Ono što je poprilično ironično da meni netreba prokletstvo loše sreće , ja već imam užasnu sreću! Naravno da sam iz znatiželje otišao u tu napuštenu kuću, naravano da sam pogledao kroz prozor, i sada vam potvrđujem; prokletstvo je istinito! Svako slovo te priče je istinito, ne samo da donosi lošu sreću, zbog tog prozora počele su mi se događati užasne stvari, stvari toliko loše da ostali trebjau biti upozoreni! Nakon mojega okršaja s prozorom, krenuo sam trčati kući, na putu su se moje nove tenisice koje mi je poslala ujna iz Njemačke zaprljale, odmah sam znao da je riješ o prokletstvu! Stigao sam kući i vidio kako moja mama nije skuhala ručak, znao sam da je riječ o prokletstvu! Ušao u sam u sobu i soba je bila sva u neredu, odmah sam spremno okrivio prokletstvo za to! Prije nekoliko dana sam dobio jedinicu, govorim mami kako je i to prokletstvo koje je toliko jako da je djelovalo na mene u prošlosti! Taj prozor mi uništava život, molim vas napišite priču o ovome! Upozorite ljude, objasnite im ako su djeca neuredna, ako imaju loše ocjene, ako su možda bezobrazna ponekad ili ako dolaze sa prljavim tenisicama da je za to sigurno krivo prokletstvo jednog prozora u mojrm gradu! Jer ne postoji drugo objašnjenje, djeca su sama po sebi jako dobra, ona ne rade probleme, krivnja je na prozoru!
Tomislav Mlinar
