Natjecanje u stolnom tenisu za invalide odvijalo se od 20.4 do 22.4.2018. U petak trener, moja mama i ja zaputili smo se prema Vukovaru oko 15 sati.
Put do Vukovara bio je zabavan. Trener i ja pričali smo o psima dok je moja mama spavala, uz to sve uspjela sam strgati selfie štap. Pričom i smijehom put je brzo prošao i došli smo u Vukovar, za čudo nije nam trebala navigacija, sve smo bez problema našli. Hotel u kojem smo bili smješteni zove se ''Lav'' i nalazi se odmah pored Dunava. Hotel kao hotel, bio je lijep. Osim ključeva za vrata, koji su bili na karticu. Do sada se nisam susrela sa time, ali za sve postoji prvi put. Kada sam došla u sobu nisam znala kako upaliti svjetlo, sve je bilo u mraku dok nisam skužila da se i to treba upaliti karticom. Ispod televizora nalazio se mali hladnjak sa sokovim i grickalicama. Pomislila sam, kako su divni ljudi tu, misle na svoje posjetitelje. Dok sam nazvala tetu i rekla joj to sva sretna, ona meni kaže kako se to bude moralo platiti, mislila sam da me zeza. Oduvijek sam htjela ići u Vukovar. Dok sam složila sve stvari s mamom sam se otišla prošetati po gradu. Rano sam zaspala jer nisam mogla dočekati subotu da počnem igrati. I došla je konačno subota kada sam se uputila prema dvorani gdje se održavalo natjecanje. Na natjecanje došla sam sa veliko napetošću i mislila sam da ce mi nesto iskocit iz trbuha od nervoze. Igrala sam sa Valentinom, Mirtom, Jelenom i Mateom. Mečevi su bili veoma napeti. Jedini poraz dobila sam od Jelene. Rezultate koje sam postigla za mene su bili zadovoljavajući. Znam da sam mogla više i bolje odigrati, ali uz tremu sve ispadne drugačije. Kako kažu, nije bitno pobijediti već sudjelovati. Poput odbojke, trebaš se naučiti, boriti, braniti, priznati pogrešku, napadati kada je najteže, primati udarce, nadmudriti protivnika, pasti i ustati kao da ništa nije bilo. Uz sve prepreke , ja sam dala sve od sebe. Ines se naljutila na nas jer umjesto 100 slika mi imamo samo dvije, trener nije mogao radi svojih problema, a moja mama je vecinu slika uslikala s poklopcem na objektivu. Drugi put će ići ona sa nama. Prije povratka kući mama i ja smo otišle u kupovinu, jer žene kao žene, bez kupovine ništa. Puta do doma se ne sjećam, jer sam ga prespavala koliko sam bila iscrpljena. No doma sam došla sretna i zadovoljna. Natjecanje i grad će mi ostati u lijepom sjećanju.
