Kada nešto izgubiš, tek onda shvatiš njegovu vrijednost. Koliko je nekome nešto vrijedno, ne može se izmjeriti, zato što su različitim osobama različite stvari bitne. U svemu što imamo, treba maksimalno uživati jer nikad ne znamo što nam sutra donosi i hoće li nam to nešto biti oduzeto ili ne. Ljudi koji su imali nešto njima dragocjeno, a onda kao na ruletu sve izgubili znaju najbolje kako je to imati, pa ne imati. Ipak , doživjeli su nešto što netko drugi možda neće nikada, uživali u tome dok je trajalo i odjednom kao magičnim štapićem je nestalo.Jesu li to zaista i zaslužili? Vjerovatno da nisu, ali život je nepredvidljiv i pun uspona i padova. Ne treba biti samo prolazan putnik već netko čiji se trag pamti. Tako će se i u nemiru osjećati ozračje, koja je spremna da pokosi nadošlu nesreću. Ne može sve teći kao med i mlijeko, a možda je tako i bolje jer nismo ni svjesni naše snage sve dok se ne desi problem sa kojim se trebamo boriti. To nam pomaže da spoznamo sami sebe. Kao grom iz vedra neba, odjednom vas udari loše, jedno za drugim. Iznova i iznova.. Taj začarani krug se ponavlja sve dok naša unutrašnjost snaga ne dostigne vrhunac i odluči da je vrijeme za borbu. Imati nešto, bila to neka bliska osoba ili pak nešto materijalno i onda sve to izgubite se može emocionalno loše odraziti na čovjeka. Stalno trebamo pozitivno nadograđivati svoju ličnost i da i kada se i dobro i loše dešava, pokažemo svoju najbolju stranu. Imati, pa nemati može biti neizbježan razlog da se kroz godine promijenom, međutim trebamo ostati dosljedni svojim pricnipima. Estetika života krije se u tome, u ravnoteži između dobrog i lošeg, a na nama samima je da odigramo tu životnu igru na najbolji način i izađemo kao pobjednici.
