Mačja frka
Krenuh, kao i svakog dana,
da u miru Vidovića stana
popijem kavu i nastavim priču
započetu još u prošlom stoljeću.
Već na stepenicama netko šmugne
a glasni frktaj baš me trgne.
Mrnjau, franju čini se da čujem
kad tamo društvo, da ne povjerujem.
Četiri mace skaču na sve strane
lete sa stolca, ne trebaju padobrane.
Jedna se u cipelu zavlači
a druga se za zavjesu kvači.
Pitam ja moje, koje su sad ove?
Mislav mi govori kako se koja zove:
„Ovaj najveći je Dugorepi Tigar
a Filoksera je njegov rodni par,
Selančica je tu u gostima
a Mavko je došao igrati se s njima“.
I nikad ne znaš gdje je koji
uvijek netko fali kad se broji.
Al' kad Marija s hranom krene
trk svi na okup, nitko da skrene.
Ah da, ne spomenuh crnog hrčka
oko čijeg kaveza dođu poslije ručka.
Kao u kazalištu prate mu svaki pokret
ali nikako da dočekaju taj preokret.
Zato kad ste u blizini Vidovića
i čujete mjaukanje tih malih bića
neka vas ne uznemiri stalna trka
jer to je baš prava mačja frka.
