Da li si stvarno trčala Radićevim trgom
očekujući da se gomila raznobojnih listova
zakovitla zrakom i nježno lelujajući
polako prikloni zemlji?
Vidim te kako skupljaš to lišće,
stalno u nedoumici
da li si izabrala ono najljepše.
Koje? Crveno, žuto, zeleno,
smeđe ili ono srebrnastosivo.
Gledaš kako titraju grane breza,
dok vjetar uporno češlja
veliku crvenolisnu bukvu,
koja pamti tvoje prve poljupce,
a mladi javori graciozno
trepere sitnim, plamenim listovima.
Nije ti dovoljan sav taj vatromet
u rukama jer već žudiš
za zlatnim lepezicama ginka,
šišarkama s Borika i
crvenim bobicama tise u
velikom gradskom parku.
Potrebni su ti i divlji kesteni,
a kući nećeš otići
bez osušenih čaški tulipanovca.
( Znaš, samo ti i ja poznajemo
mjesto gdje ćemo ga naći).
Sretna, rasprostrt ćeš svoje
blago na kuhinjskom stolu
i začas će cijela tvoja kuća
zašuštati, zamirisati, zasvijetliti
i, svako malo, okretat ćeš te
listove, grančice, plodove
dok konačno mir ne zavlada
oko tebe i u tebi.
Lišćem si ispisala svoju posvetu
jeseni, lišćem si oživjela onu
djevojčicu u sebi, lišćem prekrivaš
sve one godine koje su prošle
i u lišću koje ćeš skupljati
sljedeće jeseni, bit će tog istog
ganuća, htijenja i milosti.
