Danas 21. prosinca 2019. godine bilo je za očekivati snijeg, hladnoću, led ili oštar vjetar što brije po licu. Ništa od toga. Čim je prestala kiša krenula sam put Borika i tu me dočekao mir, tišina, bez daška vjetra i zrake sunca (ne onog zubatog) nisko položene po još uvijek zelenom pokrovu. Nikoga nije bilo i cijeli Borik bio je samo moj. Poželjela sam da imam loptu i probam je ubaciti u koš. "Košarica" na Boriku.Umjesto toga neumorno sam klikala. Čar je fotografije da te nagoni, da uvijek i ponovno, otkrivaš svijet oko sebe....u sebi.
