Tuga svijeta
Koliko li tuge svijet skriva...
Crna mu duša, još je slabo živa...
Snovi mnogo malenih srušeni...
Dušom i tijelom su skrušeni...
Životima malim plaća se moć...
E moj svjete, preskupo ćeš proć'...
Ne mari se za ono što je vrijedno...
Nikoga nije briga što netko živi bijedno...
Nitko za nikog ne mari više...
Svatko živi samo za sebe, samo za sebe diše...
Ni ne znaju da više vrijedi pomagati, živjeti i za druge...
Smijati se u društvu, voljeti nekog, sanjati duge...
I ne moraš ništa materijalno dati...
Osmjehnuti se, pozdraviti, lijepu riječ darivati...
Jer ne košta ništa ono što vrijedi...
Sreća, znaš li, baš u svakom srcu sjedi...
Daliborka Rudelić, 2015. god
