PRIPREMA, POZOR, NOGE KROZ PROZOR
Bio jednom jedan grad koji se zvao Window. Window je bio vrlo zanimljiv gradić. On je, kao i svaki grad, imao neki zaštitni znak. Mislim da već znate o kojem se znaku radi! Prozoru, naravno! Prozor nije bio samo zaštitni znak toga grada, on je bio toliko važan da je čak imao i svoj praznik. Svake godine 1. siječnja održavala se Nova godina prozora. Taj praznik je bio najvažniji i najduži praznik u cijeloj godini, a slavio se čak tjedan dana!
Danas je 31. prosinca. Stavljaju se zadnje dekoracije, peku mirisni kolači i gotovo sve je spremno za sutrašnji dan. Tradicija ovoga praznika je da sve što je potrebno za njegovo obilježavanje ne organizira gradonačelnik, već građani. Bez obzira na to, gradonačelnik je ipak imao najvažniju ulogu: morao je naložiti izradu prozora za natjecanje. Svake godine bio je običaj da se stanovnici okolnih gradova okupe u Windowu i natječu za titulu najljepšega prozora. Idućeg jutra sve je bilo spremno za službeno otvaranje gradskih vrata i Nova godina prozora mogla je početi. No nešto nije bilo uredu. Nešto je nedostajalo. Građani su shvatili da prozoru za natjecanje nema ni traga, a gradonačelnik se uopće nije pojavio! Nastala je prava strka. Neki su mislili da bi možda mogli odgoditi natjecanje za drugi dan, ali većina se tome usprotivila i rekla da je oduvijek bio običaj da se natjecanje za najbolji prozor održi prvoga dana blagdana prozora.
Ljudi su pred ulaznim vratima grada bili jako nervozni, a ljudi u gradu još nervozniji. Nikada nisu previše vjerovali novom gradonačelniku jer je bio nov u poslu i neiskusan. Ljudi su mislili da se prestrašio i otišao iz grada što je brže mogao.
„Gotovo je!“ rekli su ljudi.
„ Moramo otkazati!“
„Ali to je najvažniji praznik u cijeloj godini i održava se već 170 godina neprestano! Ne možemo sad odustati!“ s pravom su mislili drugi.
Kada su građani izgubili svaku nadu, u zadnji tren, pojavio se gradonačelnik s prozorom. Siroti gradonačelnik je kasnio jer nije htio prekinuti pobjedničku tradiciju. Nije htio biti jedini gradonačelnik koji nije pobijedio na natjecanju za najbolji i najljepši prozor, stoga je prozoru dao pozlatiti rubove i tako naglasio njegovu ljepotu.
Na kraju se sve dobro završilo. Window je ponovno pobijedio na natjecanju za najbolji prozor. Svi gosti su se dobro zabavili i fino najeli. Djeca su uživala na stazi s preprekama koje su bile otvoreni prozori, a kroz njih se trebalo što spretnije provući. Prodalo se puno suvenira u obliku širom otvorenih prozora. Večer su završili s ogromnim prozorkastim vatrometom. Ono što je najviše oduševilo sve posjetitelje bio je gradonačelnikov govor i poruka koja je ove godine glasila: PRIPREMA, POZOR, NOGE KROZ PROZOR!
Autorica: Ema Gospočić, 5. razred
Mentorica: Koraljka Parlaj, prof
Priprema! Pozor! Noge kroz prozor!
Bok! Ime mi je Ema i ispričat ću vam priču. Moja je priča pomalo strašna, a sve je počelo sa sobaricom koja je išla očistiti prostoriju s nevjerojatno posebnim prozorom. Kad je ušla, zavrištala je jer prozora nije bilo. Znala je da je riječ o krađi ili nekom zločinu jer čuvar prozora nije na svome mjestu.
Pozvali su najbolju detektivku na svijetu, naravno, mene. Zanimljivo je to da su ukrali samo prozor, a ne zlato, novac i ostale neprocjenjive sklupture, slike i predmete koji su se tamo nalazili. Kada sam proučila mjesto zločina, uočila sam komadić stakla. Taj komadić bio je sitan kao mrav. Uzela sam povećalo i na staklu vidjela krv. Pomoću krvi odmah sam mogla naći krivca, ali nije bilo tako lako. Pregledala sam cijelu bazu podataka, ali nisam našla krivca. Nije ga bilo u bazi podataka. Zatim sam slučajno pogledala u strop. Točno iznad prozora uočila sam nešto sumnjivo. Stavila sam rukavice i oprezno se približila toj stvari. Zapravo, to nije bila stvar, bila je vlas ženske kose. Ponovno sam pokušala pronaći krivca pomoću baze, ali rezultat je bio isti kao i prvi put. Ništa nisam saznala. Nisam shvaćala zašto bi netko ukrao prozor. Također mi nije bilo jasno gdje su čuvari koji bi trebali čuvati prozor. Prvo sam pomislila da su krivi čuvari. Predomislila sam se kad su ih idućega jutra pronašli onesviještene par ulica dalje. Od toga dana nismo našli ništa što bi nam pomoglo u rješavanju zločina. Prošlo je već mjesec dana, a mi još nismo našli ni prozor, ni kradljivce. Trag se počeo hladiti. Trebalo mi je neko mirno mjesto na kojem mogu razmišljati. Otišla sam u prostoriju iz koje je ukraden prozor. Htjela sam još jednom sve pregledati. Bila sam već duže vrijeme u prostoriji, ali ništa nisam našla, ni shvatila. Zapravo, jedino što sam znala jest da me netko stalno promatra. Okrenula sam se prema praznini u kojoj je nekada stajao prozor i vidjela da jedan dječak sa svoga prozora stalno sve prati. Odmah sam otišla tome dječaku. Pokucala sam na vrata, a dječak je uplašeno otvorio. Lijepo sam ga pitala što radi, ali on nije odgovorio. Ušla sam i još pristojnije pitala je li snimao što se događalo u vrijeme krađe prozora. On je tada sav ponosan rekao da će mi dati snimku. Uzela sam snimku, zahvalila se i otišla u ured s namjerom da ju pregledam. Na toj snimci jasno su se vidjeli lopovi. Lopovi su bili sobarica, koja nam je sve vriskom najavila, i pekar iz obližnje pekare. Također vam moram reći da su ukrali prozor na vrlo neobičan način. Prvo su izvadili prozor, onda su s prozorom skočili van kroz prazninu u zidu gdje je, trenutak prije, stajao prozor.
Na kraju se sve dobro završilo, hm, gotovo sve! Ulovili smo lopove, mali dječak koji je imao snimku krađe, proglašen je junakom, ali su lopovi, prije nego što smo ih uhvatili, razbili prozor. Rekli su ako ga oni ne mogu zadržati, neće ga nitko imati. Nikada nismo saznali zbog čega je taj prozor bio tako poseban, jedino ako nam vi u tome želite pomoći!
Priprema, pozor, otkrijte tajnu bačenu kroz prozor!
Autorica: Ema Fišter, 5. razred
Mentorica: Koraljka Parlaj, prof
