Tuga svijeta

Tuga svijeta Koliko li tuge svijet skriva... Crna mu duša, još je slabo živa... Snovi mnogo malenih srušeni... Dušom i tijelom su skrušeni... Životima malim plaća se moć... E moj svjete, preskupo ćeš proć'... Ne mari se za ono što je vrijedno... Nikoga nije briga što netko živi bijedno... Nitko za nikog ne mari više... Svatko živi samo za sebe, samo za sebe diše... Ni ne

Zabijelilo se

Zabijelilo se  Zabijelilo se sve, čisto, bez mane...    Ta bjelina podsjeti čovjeka da malo zastane...  Da se osvrne oko sebe i gleda...  Tu beskrajnu čistoću bijelog neba...  I stope u snijegu što se lagano brišu... Zima štipa obraze, pluća lakše dišu...  Mir, tišina i pod nogama škripa snijega...  Dok koraci te nose na vrh

ŠARA ZIMA PO PROZORIMA

I šara zima po prozorima Kad otvoriš oči ranom zorom... Pa se začudiš nad svojim prozorom... Po staklu prolila čaroliju zima ova... Kistom od studeni nastala je slika nova... Bude ti žao što Sunce već se rađa... Izbrisati će sliku; prava je krađa... Umjetničko djelo nestaje, polako se briše... Platno je čisto, da s jutrom zima novu sliku nariše... Daliborka Rudelić

KUL PONG Sponzori i prijatelji